U ime žirija Vladislava Gordić Petković je pročitala saopštenje sa obrazloženjem o dobitnicima ove prestižne nagrade. To je jedina nagrada u Srbiji koja se dodeljuje mlađim piscima kao pomoć za njihov projekat dela u nastajanju. Mnogim mladim književnicima je na taj način dat podstrek i potpora za njihov dalji rad.
Veselin Marković i Mića Vujičić su potom pročitali svoje zahvalnice pred prepunom salom i publikom koja je došla da prisustvuje proslavi i omažu ovog velikog srpskog pisca.
Treći broj "Anala Borislava Pekića" je predstavio Gojko Božović (koji je takođe svojevremeno bio dobitnik ove stipendije 1997. g.), a sada urednik ovog i prethodna dva broja, i ukratko dao njihov sadržaj. "Anali" izlaze svake godine i publikovani su uvek na dan 2. jula. U njima su se i ovoga puta našli razni vredni eseji i prilozi koji svojom tematikom obrađuju razne teme iz Pekićevog stvaralaštva.
Objavljivanje "Anala" kao i stipendije za književnike pomogao je Telekom Srbije a. d. svojom donacijom "Fondu Borislav Pekić".
Iz zaostavštine je publikovana Pekićeva drama "Rađanje jednog zapisnika", koja nikada do sada nije štampana. Ona se davala samo jednom u pozorištu davne 1970. godine u Ljubljani u Studentskom kulturnom centru, na slovenačkom jeziku. Kasnije je verzija te drame emitovana kao radio drama na nemačkom radiju 1974. godine, u prevodu Petera Urbana, pod naslovom "Ko je ubio Lilly Schwartzkopf?"
U rubrici "Vreme reči" štampan je veoma interesantan odlomak budućeg romana Milete Prodanovića, koji je bio dobitnik stipendije "Borislav Pekić" 1996. godine, "Moj teča Bond, Džejms Bond" na 20 stranica.
Rubrika "Čitanja" otvara se člankom Čarlsa Simića "Adamov kišobran" koji je originalno objavljen u "The New York Review of Books" 24. juna 2004, a ovde je dat u prevodu Ane Ješić. To je prikaz Pekićevog romana "Kako upokojiti vampira" koji je objavljen u Americi u prevodu Bogdana Rakića i Stephen Dickey, u izdanju Northwestern University Press.
U istoj rubrici štampan je esej Jasmine Lukić (takođe dobitnika stipendije "Borislav Pekić" 1995. godine) pod naslovom "Noviji istorijski roman i istoriografska metaproza na Balkanu". I on je dat u prevodu Ane Ješić, jer je tekst publikovan u knjizi "History of the Literary Cultures of East-Central Europe: Junctures and Disjunctures of the 19th & 20th Century, 2004. godine, na engleskom jeziku.
Još jedan prilog za ovaj deo dao je Radivoj Radić pod naslovom "Istorijski izvori priče 'Megalos mastoras i njegovo delo, 1347'". Iscrpna analiza ove Pekićeve priče, koja je deo knjige "Novi Jerusalim", napisana je sa stanovišta jednog stručno dokumentovanog istorijskog stanovišta.
Igor Perišić nam daje iscrpnu i svestranu analizu "Novog Jerusalima" u tekstu "Upotreba gotskog žanra u 'Novom Jerusalimu' Borislava Pekića".
Sledi rubrika "Pekić i komentari". Prvi prilog je Bogdana Rakića: "'Vrata dokaza koga si tražio otvorena su za tebe' : zatvor u Sremskoj Mitrovici, avgust 1949.- juli 1950." Rakić, koji piše biografiju Pekićevu, nastavlja da daje (kao i u prethodna dva broja "Anala") odlomke iz svoje obimne knjige koju priprema za štampanje.
Dalje imamo veliki prilog Branka Lazarevića: "Pučina je stoka jedna grdna...", a Predrag Palavestra je napisao "Komentar uz raspravu 'Pučina je stoka jedna grdna...'" objašnjavajući kako je do tog rukopisa došao i šta on predstavlja za našu književni i političku istoriju.
U rubrici "Kritike" Mirjana Uaknin: "Recepcija književnog dela Borislava Pekića u Francuskoj" dokumentuje odlomcima raznih kritika iz francuske štampe i medija, izvanredan uspeh Pekićevih prevedenih knjiga u Francuskoj.
Prošlogodišnji dobitnici stipendije priložili su svoje besede za rubriku "Arhiv". Saša Jelenković i Nemanja Rotar su bili dobitnici u 2005. godini.
Na kraju "Anala", po već ustaljenoj praksi, data je bibliografija koju su prikupile i sredile – Ljiljana Pekić i Milena Marković. Tu su podaci o proznim testovima Borislava Pekića, kako srpski tako i strani. Pobrojane su i dokumentarne emisije na radio programu za 2005. godinu u kojima se govorilo o Pekiću, literatura o delu Borislava Pekića u posebnim i periodičnim izdanjima, kao i elektronska periodika.
U ovom materijalu su navođene knjige, tekstovi, prevodi, dramska izvođenja, itd. koja nisu ušli u "Spomenicu Borislava Pekića", "Anale br. 1" i "Anale br. 2".
Na kraju su navedena domaća i strana izdanja u pripremi kao i događanja povodom "Fonda" i Borislava Pekića.
Ovaj broj "Anala" biće u prodaji po beogradskim knjižarama za kratko vreme.
Kao kruna ovog događanja prikazana je stota beogradska predstava "Zlatno runo" Borislava Pekića, u adaptaciji i režiji Nebojše Bradića. Ova drama je doživela ukupno oko 200 izvođenja i gostovanja kako u zemlji tako i u inostranstvu. Publika je sa velikim oduševljenjem pratila predstavu koja uvek nailazi na izvanredan prijem.
Na kraju je priređen koktel od strane Beogradskog dramskog pozorišta za sve prisutne.
Celo veče sa svim manifestacijama koje su se odigrale, na najlepši način su odale poštu Borislavu Pekiću.
No comments:
Post a Comment