U svetu poraza samo se razlikuju putevi do njega.
*****
Roditelji su, hoteći da ih potomci nadmaše, zaslepljeni večnom zabludom da deca postoje samo zato da bi iskoristila njihove propuštene šanse i do savršenstva dovela njihove nedokrajčene mogućnosti, nesebično, pa ipak u rečenom smislu i te kako sebično, poveravaju im sve tajne svoje neuporedive veličine.
*****

*****
Čovek u ratu zaboravlja sve osim kalibra municije koja mu je potrebna, a obično je ne dobija na vreme.
*****
Svi smo mi deca taštine.
*****
Čovek koji, onako trezven i naučno bojažljiv, priznaje jednu tuđu, naturenu granicu, slepo se i ropski drži unutrašnjeg kruga koji nam je određen, pa izneveri i proigra šansu da iz njega izađe, pa time pokazuje da je isuviše malo čovek, da bi bio bog.
*****
Umetnost, kojoj nedostaje malo, da bi bila savršena, ali to malo, to je upravo ono što je bitno, to je karika koja nas veže za savršenstvo. Razlika između savršenog i gotovo savršenog ne postoji za laika, pa čak ni za većinu stvarnih ljubitelja.
Ona je vidljiva, i to samo do izvesne mere, poznavaocima. Ali, u potpunosti, nju mogu da opaze – mada tu nije reč o opažanju, ono je neostvarljivo, već o osećanju, nekoj vrsti unutrašnjeg, telepatskog uviđanja – nju mogu da osete, dakle, samo izabrani, oni koji su tu razliku sami traže.
*****
Naši životi su sačinjeni od padova, beskonačna istorija padova, jedno trajno srozavanje u ponor.
*****
Pozorište je tek simulacija života, ali je ta simulacija koštala glave, bez ikakve simulacije, jednog izvanrednog komičara, kome se smejao ceo Beograd (za vreme okupacije), koštala je NJEGA, a ne ceo Beograd, koji mu se saučesnički smejaše.
No comments:
Post a Comment