Jedno tumačenje na Vrhovni način ili Ustavna smrt
Dvoumio sam se da li da na lutriju pristanem, kad me je ona, đavo je odneo, pakosno dovela i do moje zemlje. Dvoumio sam se upravo zbog već citirane mudrosti, po kojoj, što je dopušteno Jupiteru nije volu.
U ovom slučaju, što je dopušteno Vrhovnom sudu, nije Borislavu Pekiću.
Odbacio sam mudrost u ime savesti.
U pismu Dragana Jovanovića u NIN-u od 22. aprila saopšteno je da je Vrhovni sud SR Srbije odbio mogućnost rada Udruženja za borbu protiv smrtne kazne, uz obrazloženje da je smrtna kazna ustavno-pravna kategorija i znači „osnovu socijalističkog samoupravnog demokratskog uređenja“, te da bi, proizilazi logički, takvo Udruženje bilo – protivustavno.

Nisam pravnik, moje mišljenje nije meritorno, pa ga dajem uz potpuno uviđanje nekompetencije na polju smrti, i uz poštovanje prema tuđim znanjima u toj oblasti.
Čini mi se, najpre, da jedan ustav, kao trajni opšti temelj državne zajednice, ne može sadržati odredbe, koje, po prirodi stvari, pripadaju tek promenljivom i izvedenom zakonodavstvu.
A zatim, ne verujem da jedan ustav, osnova građanskog života, može u sebi sadržati bilo šta što se odnosi na – smrt.
Gajim nadu da se Dragan Jovanović prevario bar u pogledu tumačenja motiva za odbijanje mogućnosti osnivanja Udruženja za borbu protiv smrtne kazne.
Prihvatam kao verovatnu samo činjenicu odbijanja.
No comments:
Post a Comment