Život na ledu L12 deo, Službeni glasnik,
Copyright © Borislav Pekić
Dnevnik,
subota, 22. januar 1983. godine
Govor Miroslava Krleže od
1950. „O parlamentarizmu i demokraciji kod nas“. Komentar i paralela 1935 -
1950 - 1983.
„Ali neka ne
misle“ kaže Krleža, „naši malograđani, koji nas sramote iz dana u dan, da će
vječno upravljati lokomotivom našeg etatizma.
Još nisu izumrle kod nas
generacije, koje su po austrijskim tamnicama stradavale zbog svog uvjerenja,
ili su krvarile po frontama, mladenački naivno žrtvujući sve svoje za prve
konstruktivne crte svojih planova, te sazrijevajući polagano još od balkanskih
ratova, preko Albanije i Soluna, Galicije i Odese, Krasnojarska i Moskve; one i
danas postoje, (...)“
Ovo sve
Krleža je napisao vrlo davno između dva rata i odnosilo se na kraljevsku
Jugoslaviju. Bez ikakve izmene povodom srpsko-hrvatskog sukoba može se ovo
odnositi i na socijalističku Jugoslaviju. Pa i ovo čime on završava taj
međuratni pledoaje:
„(...) Neka
razmisle o tome, da je još uvijek bolj, da njihova djeca slome štap na njima
kao nad lošim državnicima, nego da ih se stide kao krvavih i gadnih ubojica.
(...)“
Dalje Krleža
veli:
„(...)
Hrvatski proleterijat, koji nije nikada priznao taj fait-accompli,“ misli se na ujedinjenje 1918., „dobio je na temelju
svog programatskog stava šest mandata u ustavotvornoj skupštini 1920., za
federativnu, demokratsku republiku južnoslovjensku.
Predstavnici hrvatskog
proletarijata izbačeni su iz kraljevske vidovdanske konstituante sa ostalih 50
predstavnika proletarijata drugih južnoslovjenskih naroda, poslije vidovdanskog
atentata.
Krnja konstituanta, respektive krnji parlamenat, koji uslijed tog
nasilnog čina već na početku nikada nije mogao postati parlamentarnim
sredstvom, predstavljao je obično policijsko nasilje, a svi parlamentarni
izbori do šestoga januara bili su karikatura demokracije. Više od dvadeset
godina ovom zemljom tekla je krv.“
Ni ovde se
ništa ne mora izmeniti. Jedina je razlika u tome što izbacivanje ono malo
demokratskih poslanika, poslanika ne izabranih na listama partijskim, na izborima1946.
godine nisu izbačeni nakon bilo kakvog atentata, nego jednostavno na liniji
samovolje jugoslovenske Komunističke partije i ideja o diktaturi proletarijata.
Krleža veli:
„Stvorena po
zapadnoevropskim imperijalnim silama kao protu boljševička barijera godine 1918
– 1919., versailleska Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, u rukama mlade
buržoazije, zaista je to i postala što je po financijalno-političkom planu i
trebala da bude: vrangelovska baza i protukomunistička Glavnjača. (...)“
To bi se
moglo i ovako izraziti. Stvorena po istočno-evropskoj imperijalnoj sili
Sovjetskom Savezu kao protudemokratska barijera godine 1945. satelitska
Socijalistička Federativna Narodna Republika Jugoslavija u rukama ne
proletarijata, nego jedne uzurpatorske partijske manjine, zaista je postala što
je i trebalo po planu da bude – jedna antidemokratska, antizapadnjačka,
antievropska baza i jedna politička Glavnjača.
No comments:
Post a Comment