Život na ledu L13 deo, Službeni glasnik,
Copyright © Borislav Pekić
Dnevnik,
subota, 22. januar 1983. godine
Govor Miroslava Krleže od
1950. „O parlamentarizmu i demokraciji kod nas“. Komentar i paralela 1935 -
1950 - 1983.
Krleža zatim
kaže u govoru od 1950. godine, ali pozivajući se na svoje teze iz 1935. godine:
„(...) Danas,
u razgaru takozvane strukturalne krize seljačkog gospodarstva, kada seljački
posjed stoji potpuno razmrvljen i pocijepan, za život nesposoban, upravo više
od toga, po planu onesposobljen i zadužen, na nacionalnoj ekonomskoj bazi od
šestotina dinara viška prihoda po jednom seljačkom gospodarstvu prosječno, ne
budemo li se znali približiti seoskom pauperu, on će nam otputovati u
kontrarevoluciju, (...).
Danas, kada je industrija doživjela potpuni slom
eksporta u svojim najvažnijim granama (...), kada se unutarnje tržište po svemu
gasi usled pomanjkanja kredita i porasta dugova, danas kad besposlica raste a
nadnice padaju, (...)“ itd, itd.
Nikakvog
dodatka, nikakve promene. To je naša situacija 1980. godine sa uništenom
poljoprivredom, sa neusavršenom, starom industrijom, sa nedostatkom kredita, sa
dugovima, sa besposlicom, sa opadanjem standarda i nadnica i sa približavanjem,
veoma opasnim približavanjem socijalnih nemira.
Krleža u
istim svojim tezama od 1935. godine kaže:
„(...) Ako je
svrha građanske klase, da se oslobodi nacionalno (u obliku samoodređenja do
ocepljenja) samo zato, da bi stvorila svoje vlastito slobodno tržište, da bi
dakle na svom vlastitom takozvanom nacionalnom slobodnom tržištu razvila svoje
vlastite profite do maksimuma, koji momenti govore kod hrvatskog naroda, koji
se pred našim očima iz dana u dan pauperizuje sve više, za to, da se samostalno
i vlastito tržište njegove buržoazije ostvari pod svaku cijenu? (...)“
Ovo važi i
danas kako, međutim, za hrvatstvo tako i za srpstvo. Samostalno tržište u
okviru Jugoslavije, tzv. republička tržišta, stvorila su situaciju u kojoj se
narodi Jugoslavije jedan prema drugome postavljaju kao državno-pravni
suvereniteti, kao na pr.
Mađarska prema Jugoslaviji, a ne kao nešto što čini
jedan državni entitet. Ono što bi normalno bilo u slučaju međunarodnih granica,
postaje abnormalno u slučaju Jugoslavije, i Krleža kao da je mislio na nas
danas.
No comments:
Post a Comment