Život na ledu L9 deo

Život na ledu L9 deo, Službeni glasnik, Copyright © Borislav Pekić

Dnevnik, subota, 22. januar 1983. godine

Govor Miroslava Krleže od 1950. „O parlamentarizmu i demokraciji kod nas“. Komentar i paralela 1935 - 1950 - 1983.

Miroslav Krleža o socijalizmu. U „Književnosti“ broj 12 za 1982. godinu, časopis objavljuje tekst Miroslava Krleže pod naslovom „O parlamentarizmu i demokraciji kod nas“, odnosno govor koji je Krleža održao u Radničkoj komori u Zagrebu 8. novembra 1950. godine. 

Ovaj članak se sa malim izmenama, premda se odnosi na međuratnu Jugoslaviju može primeniti i na situaciju socijalističke Jugoslavije osamdesetih godina.

Krleža kaže:

„(...) u toj ukletoj noći našeg parlamentarizma, u kavalerijskoj jašionici kraljevske garde u ulici Miloša Velikog, kao udar vašarskog bubnja čula se grmljavina političkoposlovnih pojmova kao što su: 

Thurn &Taxis, Mailath, Sekvestar, Agrarna reforma, Špirit, Šume (...), Bor, Afera sa željezničkim pragovima, Monopol šećera, Opijum, Dunav, Drava, Sava (...), Markov protokol, Sporazum, Našička, Revizija Ustava, Centralizam, Korošec na Bledu, Ljubljansko Jutro, Činovnička vlada, Trepča, Jadranska Plovidba, Privilegovana agrarna banka (...), i t.d i t.d., (...).“

Ako bismo sve ove pojmove zamenili sa nekim drugim, dobili bismo sliku našu danas. Onda bismo kazali kao što je Krleža kazao, govorili bismo o udaru vašarskog bubnja kojim se čuje grmljavina političko-poslovnih pojmova, kao što su: 

reprogramiranje dugova, devedeset milijardi dolara deviznog debalansa, afera Đureković, bonovi ili ne, novi carinski propisi, kreditni sistem, afera ove ili one pljačke, 

Međunarodni monetarni fond, kontrarevwolucija na Kosovu, afera sa benzinskim bonovima, stabilizacija, afera Medenica, centralizam ili decentralizam, revizija Ustava, eksport, import, Milka Planinc u Ljubljani, itd, itd. U čemu je onda zapravo razlika?

Krleža zatim kaže:

„(...) sve je to jedno drugome podvaljivalo, sve je to gledalo jedno drugo da urniše i da ujduriše, (...), da jedno drugo satre, da jedno drugom satera kuršum u grlo, da se dokopa mangupskog „vođstva“, da zaradi i da zdipi, ako ne već pitu, ono bar pitino dete! (...) 

Ovaj naš južnoslavenski demokratski parlamentarizam nije nikakva garancija da se jašionica kraljevske garde iz ulice Miloša Velikoga ne će povampiriti! (...)“

Ovde bi moglo sve ostati osim što bismo mogli kazati da se ovog trenutka ne plašimo nikakve kraljevske garde nego Crvene garde i da je se plašimo čak i više nego što su je se plašili pametni ljudi 1945. godine.

Krleža veli:

„(...) sa mračnim inkvizitorskim solunskim procesima, sa španjolskim ceremonijalom i kajmakčalanskim četničkim mentalitetom sa abdulhamidovskim carinicima i žandarmima, korupcijom, sa neodržanim vladinim potpisima, ministrima defraudentima, i t. d.? (...)“

Sad bismo mogli kazati sa mračnim inkvizitorskim informbirovskim procesima, sa španjolskim ceremonijalom u Titovom dvoru, sa kozačkim, partizanskim mentalitetom, i UDB-aškim carinicima i žandarima, korupcijom, sa ministrima defraudantima, itd. Šta bi se, dakle i opet izmenilo?

Krleža veli:

„(...) Ti bijedni političari nijesu predstavljali nikoga pak ni same sebe, jer nitko od njih nije nikada imao nikakvog mandata, pošto ta gospoda nijesu uopće imala nikakvog kontakta s masama, u čije ime su vodili takozvanu politiku. 

Vodeći računa isključivo o svojim sitnim merkantilnim interesima, rezignirano ne vjerujući u socijalnu svijest bilo čega što se zvala „masa“, ti su mozgovi živjeli od kompilacija najvulgarnije bečke rennerovske propagande, (...)“

Ovde bismo mogli izmeniti samo poslednji deo rečenice i reći: ti su mozgovi živeli od kompilacija najvulgarnije marksističke propagande.